izložbe (exhibitions)
časopisi (magazines)
fotografije (photographs)
tekstovi (texts)
skulpture (Sculpture)
Iz predstavljenih djela kao da iščitavamo kako autorica ne dozvoljava da ju zavede vihor vremena koji svojom brzinom i tehničkim dostignućima čovjeku nameće psihičko robotiziranje i fizičko robovanje.
Između ropstva i slobode ona odabire slobodu, između imati i biti ona bira Biti, i upravo su te vrline njenom umjetničkom duhu dozvolile da stvori skulptorska djela iz neobrađena komada drva koje mnogi teško da bi i zapazili.
Autorski se postavlja kao medij koji nam ukazuje na jednostavnost ljepote koja je sveprisutna poput istine i dobrote, a to iziskuje volju u svijetu koji je prenapučen nasiljem nasuprot dobroti, lažima i manipulacijama inih vrsta nasuprot istini, kiču nasuprot ljepoti. Ljepota o kojoj govorimo odnosi se na iskrenost kojom autorica ukazuje na prirodu, konkretno na snagu kojom zrači drvo – priroda.
Perfekcionistički obraditi forme, a pritom sačuvati jednostavnost biti materijala uspijevaju rijetki. Prisutan kontrast statike i dinamike, paralelnog mirovanja i gibanja – suprotnosti su koje mogu pomiriti samo iskusni umjetnici. Stvorene su skulptorske forme oslobođene značenja do te mjere da su apsolutno osviještene i osamostaljene kao likovna djela. Materijal u kojem stvara ne dozvoljava pogrešku, zahtijeva vrijeme, trud i znanje.
Tijekom čitavog procesa stvaranja, na putu preobrazbe komada drva do gotova skulptorskog izraza, autorica zadivljujuće uspijeva ne nametnuti sebe. Ona materijal osjeća, prati te ga vizionarski smišljenom obradom zrinšćakovski polira do maksimuma, naglašavajući njegovu strukturu, da bi s druge strane vidljiv trag dlijeta odstranio/reducirao samo suvišno. Volumen koji nam predstavlja diktira sama priroda materijala: valovitost, zaobljenost, ulegnuća, ispupčenja... nastajala godinama dok je drvo raslo – sve to autorica smišljeno pretvara u bezvremene forme.
Ono što nam je nekad kao drvo – biljka davalo zrak, sada postaje jedinstvena skulptorska forma sa svojom simetrijom, proporcijom i ritmom te oplemenjuje kako promatrača tako i prostor. Oprostit ćemo ljudskom iskušenju da stvorenu skulptorsku formu uporabno iskoristi kao zdjelu za voće i povrće, ali u konačnici djela su to koja vrijedi imati kao podsjetnik da se držimo prirode, da ju uvažavamo, a ona nam uzvraća ljepotom te nas podučava istini i dobroti.
Bernard Teklić, prof.
Njene skulpture u drvu sugestivno prenose metafizičku snagu mora i valova (*Val). One su organske, podatne, oble, tople, ispolirane do savršenstva. Njena apstraktna platna su poput eksplozije ljetnog ditiramba, silovite, iskrene i trenutne. Ta savršena adicija stopljenih energija ukroćene prirode i vangelisove energije same autorice stvaraju jaki naboj, novi meta svijet sljubljenih esencija koje nas prizivaju na plemenitost primjećivosti i primopredaju ljepote, sklada i kreacije. Njena umjetnost jest nesebičan poklon koji se ne odbija, već dapače, nekim nevidljivim uzrokom ostaje pohranjen u srcima.
Povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Franić
Ervin Dubrović
U POTRAZI ZA KVINTESENCIJOM
Skulpture Darije Stipanić doista su - elementarne. Njihovi su materijali prirodni, najčešće drvo. Njihovi su oblici arhetipski: oble, školjkaste, nalik grmu ili štapu, kao i jednostavne stereometrijske forme. I njihove su boje gotovo oskudne - najčešće bijele i zemljane. Njihov je smisao također blizak izvorima. Ne streme uzvišenoj iluziji, preobrazbi izvornih oblika u oduhovljene likove, pretvaranju drvenog trupca u nimfu ili anđela nego, upravo obratno, teže zadržavanju prirodnosti i izvornosti.
Zemlja, zrak, voda i vatra, četiri univerzalna antička elemeta, njezina su višegodišnja preokupacija. Drevne grčke mitološke elemente makrokozmosa neki tumače i kao simbole mikrokozmosa, a to znači čovjeka određena četirima osnovnim svojstvima - tijelom, razumom, sviješću i osjećajima. Njihova, pak, uzajamna ravnoteža uspostavlja sklad koji prerasta u novi, peti element - kvintesenciju.
Kvintesencija je bit svega, a upravo je dosizanje biti Darijina stalna težnja. Ne radi se dakako o nekim apstraktnim i nejasnim težnjama. Darija Stipanić rođena je u centru Opatije, a udala se za drvodjelca i živi na rubu šume, u netaknutoj prirodi. U najbližoj okolici svoje kuće traga za oblicima pogodnim da ih pretvori u skulpture. Iz radionice svoga muža uzima i preostale komade greda i dasaka od kojih komponira svoje skulpturalne oblike. Najradije komade stare i rabljene građe u kojoj se ogleda stoljetna patina i upečatljiv trag vremena.
U eri elektroničke slike i hologramskih projekcija predmeta, u doba nestvarnog virtualnoga svijeta Darijine skulpture poprimaju sve snažnije djelovanje. Njezine skulpture iz ciklusa Zemlja izrađene su komponiranjem nađenih komada, tek neznatno preoblikovanih, dotjeranih, patiniranih ili obojanih. One i nadalje uporno iskazuju neprikriveno divljenje elementarnoj snazi prirodnih materijala i pojedinih jednostavnih oblika, skulptorskom rukom gotovo netaknutih dijelova.
Možda bi nepripremljenom i neupućenom gledatelju ova izložba jednog od četiri elementa upravo zbog svoje izvornosti i jednostavnosti bila teško shvatljiva bez uvida u cjelinu, u sva četiri elementa, u vizualni svijet i potragu za kvintesencijom od koje Darija Stipanić još uvijek ne odustaje.
Balta (tur. sjekira) – zvončari zapadne Kastavštine, mačuka/bačuka (vlaškog, rumunjskog porijekla) – zvončari istočne Kastavštine, boća kod žejanskih zvončara (starovlaškoga porijekla) i batica ko zvončara iz Muna, susjednog sela Žejane, rekvizit je svih zvončara našega sjevernojadranskog areala. I po samom imenu i po izvedbi, očito da je to hladno, udaračko oružje. I bez posebnih povijesnih, lingvističkih i etnografskih istraživanja može se to povezivati s legendama o borbi s Turcima/Tatarima, kao i primarnom zvončarskom funkcijom da zvončari tjeraju zle sile zime.
Posebna je zanimljivost da nijedna bačuka ili balta nije jednaka, postoje razne inačice i izvedbe, često su to i modeli pravih sjekira, pa čak i modeli pršuta. Često zvončari uzmu i broskvu – kelj, koja je jedina zelena biljka u to doba godine. Osim što liči na toljagu zelenilom podsjeća i na novi ži vot koji će doći.
Osim po maškari (kod Halubjana) zvončara se može razlikovati i po balti/bačuki. Svaki zvončar izrađuje svoju baltu/bačuku. Ona mora izgledati što strašnije, zoomorgnih, dijaboličnih oblika, a izrađena je od prirodnih materijala – raznih kvrgavih grana i sl., ukrašena raznolikim elementima koji pojačavaju njen zastrašujući izgled. Može se reći, da je svaki zvončar svojevrsni narodni umjetnik joji baltom/bačukom stvara jedinstvenu, neponovljivu kreaciju, a sve prema stoljetnim tradicijima.
Suvišno je pitanje, čemu onda mačuke/bačuke Darije Stipanić i Barbare Cetina. Umjetnice su se već u svojim prijašnjim radovima, dakako svaka na svoj način, tek neznatno prilagođavale zadanim formama, volumenima, teksturama materijala – običnih komada drveta koje su obrađivale/dorađivale i u punom smislu riječi te im davale im novi život. Introspekcija, ona osobna, stvaralačka i ovdje je očita, no, osim te opravdane, bezuvjetne osobnosti, autorice nisu bježale u bjelosvjetske teme, začudne materijale i forme, već su se zadržavale u svom zavičajnom krugu. Onom ekstenzivnom, kojim smo svi okruženi, ali i onom unutarnjem koji je itekako uvjetovan onim vanjskim. Ali bez osobnog senzibiliteta i osjećaja pripadnosti prostori u vremenu u kojem su se kao ličnosti formirale, i ove mačuke/bačuke bile bi tek puka fraza bez pokrića. Kao i svaki anonimni umjetnik zvončar, i one su tek neznatno intervenirale u formu grane, grče, poštujući izbornost materijala, ali, što je još važnije, izvornost oblikovnih umijeća generacija zvončara unazad.
Ova izložba nije samo larpurlartistička eskapada domišljatih autorica, već pokazuje njihovo duboko poštovanje prema zavičaju. I u njihovim rukama, mada ih ne nose u zvončarskim ophodima, mačuke/bačuke nisu izgubile ništa od svoje prvotne funkcije, već su dobile dodatnu estetsku vrijednost, promišljenog, duboko doživljenog odnosa prema stvarnosti, prema zavičaju i njegovim tradicijama.
Branko Kukuirn, veljača, 2017.
Slikarstvo (slikarstvo)
Dih ljeta
Naziv izložbe „Dih ljeta“ ne može se doslovno prevesti, jer mu je značenje višeznačno, ali upućuje na miris, dah, esenciju ljeta, nešto neopipljivo, apstraktno, a opet tu, prisutno i intelektualno dekodirajuće u skladu s osobnom vjerom u ono što jest. Upravo je takva i Darijina umjetnost koja uz opis osnovnih elemenata bitka, sluti ogromnu energiju, glorificira život i ljepotu prirode. Umjetnica je ovom izložbom u potpunosti posvećena opisu ljeta, moru i zraku, alkemičarskim simbolima života koji su duboko otisnuti u našim genima i ne treba im formalna deskripcija da bi u nama pobudili emociju, namamili osmijeh na lica i trnce na koži. Veliko plavetnilo, uzavrela morska pjena (*Stine), lahor proljetne vreline, miris raspupanog ljeta opjevano je bezbroj puta i uvijek nas nanovo ushićuje, bez obzira na medij kojim se opisuje. U prijevodu, Darijina umjetnost je iskrena, sretna i oslobađajuća. Emocionalna, ali lišena kontemplativnosti, više angažirana, u potpunosti oslobođena analitičke faktografije. Od linijske modelacije, akademiziranog oblikovanja, razmišljanja konceptualne grafičarke, pod jakim utjecajem potrebe da se izražava formom putem savršeno ispoliranih skulptura od slučajno pronađenih komada drveta, do totalnog, oslobađajućeg, ekspresionističkog poteza kistom, slika bogatih tekstura i snažnog kolorita, umjetnica je prošla ogroman put u vrlo kratkom vremenu. Doslovno je sazrjela i kao umjetnica i kao osoba, bezuslovno oslobodila strast u sebi te stekla sigurnost i vjeru u svoje stvaralaštvo. Stremi prema redukciji i sintezi ikoničnog i ambijentalnog jedinstva stvarajući djela koja nadilaze svaku trenutačnu viziju viđenog, jer nose ugođaj. Njene skulpture u drvu sugestivno prenose metafizičku snagu mora i valova (*Val). One su organske, podatne, oble, tople, ispolirane do savršenstva. Njena apstraktna platna su poput eksplozije ljetnog ditiramba, silovite, iskrene i trenutne. Ta savršena adicija stopljenih energija ukroćene prirode i vangelisove energije same autorice stvaraju jaki naboj, novi meta svijet sljubljenih esencija koje nas prizivaju na plemenitost primjećivosti i primopredaju ljepote, sklada i kreacije. Njena umjetnost jest nesebičan poklon koji se ne odbija, već dapače, nekim nevidljivim uzrokom ostaje pohranjen u srcima.
Povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Franić
Izložba slika „Priobalje“
Autorica predgovora
Kristina Tamara Franić, povjesničarka umjetnosti i etnologinja
Netko je jednom rekao ukoliko zamočimo prst u more, povezani smo sa cijelim svijetom. Nadovezala bih se tome, ukoliko uroniš tijelo u more, povezan si sa cijelim svemirom. Upravo je takva i Darijina umjetnost koja nas uranja u veliko plavetnilo priobalja i uz opis osnovnih elemenata bitka, sluti ogromnu energiju, glorificira život i ljepotu prirode. Umjetnica je ovom izložbom u potpunosti posvećena opisu prirodi, moru i zraku, alkemičarskim simbolima života koji su duboko otisnuti u našim genima i ne treba im formalna deskripcija da bi u nama pobudili emociju, namamili osmijeh na lica i trnce na koži. Veliko plavetnilo, uzavrela morska pjena, lahor proljetne vreline, miris raspupanog ljeta opjevano je bezbroj puta i uvijek nas nanovo ushićuje, bez obzira na medij kojim se opisuje. U prijevodu, Darijina umjetnost je iskrena, sretna i oslobađajuća, emocionalna, angažirana, u potpunosti oslobođena analitičke faktografije. Od linijske modelacije, akademiziranog oblikovanja, razmišljanja konceptualne grafičarke, pod jakim utjecajem potrebe da se izražava formom putem savršeno ispoliranih skulptura od slučajno pronađenih komada drveta, do totalnog, oslobađajućeg, ekspresionističkog poteza kistom, slika bogatih tekstura i snažnog kolorita, umjetnica je prošla ogroman put u vrlo kratkom vremenu. Doslovno je sazrjela i kao umjetnica i kao osoba, bezuslovno oslobodila strast u sebi te stekla sigurnost i vjeru u svoje stvaralaštvo. Stremi prema redukciji i sintezi ikoničnog i ambijentalnog jedinstva stvarajući djela koja nadilaze svaku trenutačnu viziju viđenog, jer stvaraju ugođaj. Umjetnica podsvijesno sluti tu ogromnu snagu prirode i zato slika motive mora, priobalja, velikog plavetnila. Slikajući stapa svoju svijest u bespuća te ogromne, kreativne energije. Fraktale te konteplirane svjesnosti poklanja i nama gledateljima, na našu radost i ushit koje to njeno slikarstvo pobuđuje u nama.
Taj ushit i spoznaju prolaznosti života, ali i postojanosti materije i duha umjetnica je lijepo opisala u slici „Životi prohodu, a škoji ostaju“. U slici „Mandrać“ sintetizirala je, po istoj formuli, geometrijsku reminiscenciju na red i materiju i plazmatični odraz podsvijesnog. Sličnu sintezu je učinila i u slici „Suze od mora“ gdje je umjesto uobičajnih, oblih formi prikaza suza, posegnula za geometrijski, uređenim rasterom pravokutnih formi koje predstavljaju suze. Analizirajući takvu morfologiju kompozicije i forme može se naslutiti Darijina rastrganost između prividne uređenosti materijalističkog prikaza stvarnosti i svega onoga što racionalni um ne može ustrojiti, urediti i posložiti, a to je ljepota energije prividnog kaosa i neslućenih mogućnosti novih kreacija. Upravo u toj razapetosti između reda i nereda, mirovanja i kretanja leži uzbudljivost Darijinog slikarstva koje je dodatno potencirano simbolikom plave boje koja nas uvlači u medidativno kretanje prema iskonu.
Njena apstraktna platna su poput eksplozije ljetnog ditiramba, silovita, iskrena i trenutna. Ta savršena adicija stopljenih energija ukroćene prirode i vangelisove energije same autorice stvaraju jaki naboj, novi meta svijet sljubljenih esencija koje nas prizivaju na plemenitost primjećivosti i primopredaju ljepote, sklada i kreacije. Njena umjetnost jest nesebičan poklon koji se ne odbija, već dapače, nekim nevidljivim uzrokom ostaje pohranjen u srcima.
PUKOTINE SVIJESTI
Igra obuzima: ona se izvršava kao maštom okrilaćeno ljudsko činjenje u čudnovatom međuprostoru stvarnosti i mogućnosti, realnosti i imaginarnog privida. Igra prikazuje na samoj sebi, na idealnoj sceni, koju je ona sama izradila i izazvala, sve druge fenomene postojanja i također još samu sebe.
Eugen Fink, Osnovni fenomeni ljudskog postojanja
Darija Stipanić predstavlja izbor slikarskih radova koji nude pregled umjetničina vizualnog propitivanja vremena koje i mi dijelimo s njome. U prvi tren nismo sasvim sigurni kreće li autorica od mrlje, oblika, strukture koja joj se događa spontano ili od ideje, poruke koju želi iskazati. Umjetnica komentira, izjavljuje kako na različite načine polazi ka realizaciji. Ponekad joj je ideja, okosnica osobno stanje, ponekad utisci glazbe ili reminiscencije nekog literarnog predloška. Sve ove impresije bivaju vizualizirane uz poštovanje principa igre.
Predstavljeni slikarski radovi bogati su tragovima izvedbe kombiniranim tehnikama, akrilom, crtežom olovkom, čak i slojevima silikona. U postupku, uz slikanje, nalazimo kolažiranje, intervencije/aplikacije nelikovnih sredstava, slovne zapise, slojevanje nakupinama boja. Intervencije osciliraju od sasvim nježnih, promišljenih, pa do grubljih, gestualnih. Pojavljuju se na način naglašenih samostalnih cjelina ili prikriveno, uronjeni u slojeve. Većina radova nosi bogate rastere. Mnogi su monokromatski u ideji pozadine, a ponegdje se pojavljuju kao nosioci oblika. Ponegdje se na istom radu pojavljuje više vrsta rasteriranih površina. Radove možemo podijeliti u grupe, oblikovne i smislene cjeline. Tako se raspon širi na diptihe i poliptihe.
Autorica se igra elementima koje si sama zadaje. Proces počinje nanošenjem podloge koja je često gruba, strukturirana segmentima. Na plohama tonirane uzgibanosti, nalazimo moguće oznake tijeka, krugove, kvadrate, mrlje, plohe, trake, linije. Asortiman gestualnih bilješki proširen je ponegdje oblicima koji sugeriraju kaligrafske i/ili arhitektonske elemente. Pokatkad je to zapis nalik grafitu ili spontanoj šari. Frekvencija elemenata mijenja se od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Elementi često izlaze iz formata. Intenzitet ove igre ne prestaje pri rubu, osim kad umjetnica to izričito želi. Linijama i plohama zaustavljenim u rasprostiranju, sugerirana je dinamika. Kao da umjetnica kombinira promišljenu gradnju i slučajni, gestualni „napad“ na podlogu. Možemo naslutiti narav prostora slike i stav autorice: otklon od vidljivog ka skupu dojmova koji oblik pretvaraju u proživljeni stav.
Unutar formata stalno nailazimo na znakove ili ideje znakova. Površni pogled na radove asocira neke citatne elemente. Tako gestualni potezi u prvi mah podsjećaju na Fontanine drastične intervencije, (mogući) prodor u prostor. Apstraktni oblici sklopljeni od geometrijskih formi prizivaju Maleviča. Korištenje drippinga podsjeća na J. Pollocka. Ovi umjetničini osvrti na povijesno, namjerni ili slučajni, govore o njenoj slobodi pristupa tehnikama iskaza. Darija se ne oslanja na samo jedan način izražavanja, već se igra, eksperimentira, propituje oblik, tehniku, što joj omogućava širi raspon problematiziranja.
Radovi pripadaju umjetničinu ciklusu „Crno-bijeli svijet“. Ovdje se nećemo oslanjati na nazive radova iako neki nude svojevrsna pojašnjenja. Ostavili bismo promatraču mjesta za dojam. Ovo nas odvodi na područje doživljaja, emocionalnog iskustva. Autorica ostaje vezana za doživljaj, ali ne želi biti prijenosnik slika. Pojam prostora prepoznaje kao prostor nomadskih subjekata koji se gibaju između dvije pozicije, ali uz oscilacije, ne nužno direktno od jedne do druge. Pulsiranje i konstantne mijene u univerzumu nalaze utočište u vizualnim umjetničinim interpretacijama. Ona nam intuitivno prenosi slutnju, doživljaj, fascinaciju neprestanog gibanja, promjena i nestalnosti pojava u prirodi i, paralelno s time, u nama samima. Tijek je razigrano raspoređen u trenutke kako bi mogao biti nastavljen u nekom sljedećem trenutku. Likovnim jezikom, procesualnim postupcima, vizualizirana je fantastika osobnih doživljaja. Rezultat je viđenje, a ne vidljivo.
Svi radovi ovog postava problematiziraju suvremenost: divlje postkapitalističko vrijeme. Jedan dio postava predstavlja kritiku mašinerije birokratizirane suvremenosti. Pojedinac biva maltretiran prikupljanjem potvrda za neku drugu potvrdu. Svi smo zamoreni „šetanjem“ iz ureda u ured, u pokušaju ishođenja bilo kakvog zahtjeva koji, opet u krug, traži ta ista administracija. U birokratski način djelovanja svrstalo se mnoštvo medija, novinara i urednika. Sustav se posebno ogolio u recentno vrijeme tzv. nevidljivog neprijatelja. Svi oblici državnih vlasti osnivaju, prisiljavaju ili kupuju medije koji poslušno plasiraju željene informacije. Svjedočimo prisili, cenzuri, diktaturi. Mediji nam nameću izmišljotine, poluistine ili podobne konstrukcije. Kontrola i zabrane postaju svakodnevnica i u tzv. demokraciji. Proteste građana na ulicama gradova diljem svijeta ne prikazuju državni mediji, zvani javnim servisima. Unatoč zabranama i ometanju web-signala, još se uspije probiti neka realna informacija.
Darija Stipanić na promatrača ne navaljuje, već mu nudi likovne kompozicije koje on tek kasnije otkriva kao teritorij doživljaja. Tako pojedini rad postiže komunikaciju s promatračem u ideji igre asocijacija. Najprije se umjetnica igrala impresijama, a onda je to velikodušno prepustila promatraču. Oboje postaju sudionici iste predodžbe.
Radove, koji su sami za sebe zaokruženi autonomni entiteti autorica uranja u bjelinu galerijskog mira. Problem prihvaćanja, recepcije i percepcije rada autoricu ne brine. Zanima je vlastiti izričaj uzburkane svijesti. Osobni nemir jest energija. Energija navodi misao. Rezultat iskrenosti bolan je, ali ljekovit. Materijalizirana energija evocira doživljaj mijene koja ni na gotovom radu ne mora biti potpuno zaustavljena. Ukoliko spoznamo konstantne promjene u nama, možemo spoznati sveprisutni organizirani kaos ili, preciznije rečeno, teoriju organiziranog kaosa kao jedini mogući način spoznavanja, percepcije svijeta oko nas. Darija to instinktivno osjeća. Otkrivaju je rezultati. Primirena energija, pretočena u vizualno, ne ostavlja nas ravnodušnima.
Eugen Borkovsky, IV. 2021.
Slikarstvo Darije Stipanić bogato je teksturama i ocrtava lice prirode. Eksperimentizam u materijalu pruža joj mogućnost neuobičajenog izraza. Različite veličine radova nisu slike stvarnog svijeta već su to isječci stvarnosti koja nas okružuje. Nemirnog duha ona istražuje i stvara vlastitu prirodu.
Povjesničarka umjetnosti Jasna Rodin Vukmirović
O zvončarskim maramama Darije Stipanić
Zvončarski facol je crvena marama posuta cvijećem, obrubljena resicama. Slikana je bojama za tkaninu, na pamučnoj, najčešće bijeloj podlozi na način da se iscrta crnim konturama, a kasnije oboji i nijansira. U likovnom smislu dominira simetrija, ritam, ponavljanja, crne konture naspram intenzivnoj boji. Prilično realistično prikazano cvijeće spleteno je u stilizirane vijence na kakterističnoj jarkocrvenoj podlozi. Kada se duže zadržava nad istim motivom onda se dogode pomaci prema stilizaciji, asptakciji ili asimetriji. Uglavnom, oslanja se na tradiciju i kreira nove cvjetne kompozicije unutar tog okvira. Funkcija ima primaran karakter i Darijin motiv bio je obnoviti tradiciju izrade zvončarskih marama koje su se dosad mogle nabaviti kao konfekcijska ponuda u dva, tri uzorka tvornički odštampana s varijantama u bojama.
Dijana Lukić, prof.likovne kulture
razno-rezultati natječaja, časopisi.... (various)
Mošćenički pinel 2021 - osvrt na radove
Sudionici ovogodišnjeg Mošćeničkog pinela stvarali su u okrilju teme„PLAVO-ZELENO-ŽUTO“. Riječ je o dvjema osnovnim ili primarnim bojama čijim se miješanjem stvara treća, sekundarna ili boja drugog reda zelena.Ovim se bojama simbolički može opisati mošćenički kraj kojim su se umjetnici inspirirali i stvarali slikarska djela. Ipak, nakon pet dana promišljanja i stvaranja, vidljiv je raznolik utjecaj na njihov izraz: mahom su umjetnici implementirali temu u svoja djela, no pojedinci su ipak ostali vjerni svojoj trenutnoj slikarskoj fazi. S druge strane, DARIJA STIPANIĆ je diptihom odabrala dočarati snagu jednostavnih boja koje se, u skladu s temom likovne kolonije, miješaju na platnu. Gotovo apstraktni prikazi silueta gradova gube se u prelijevanju žute površine prema zelenoj koja se podno obalne bijele crte pretvara u tamno modru boju. Na prvi pogled, ove će slike podsjetiti na djela Marka Rothka no pomnim promatranjem otkrit će svijet dobro promišljenog pejsažnog prikaza.
Na ovogodišnjoj završnoj izložbi likovne kolonije Mošćenički pinel zaista prevladavaju djela inspirirana zadanom temom no, umjetnici su je raznoliko protkali kroz svoje slike. Te varijacije čine likovne kolonije dragocjenim mjestom susreta stoga je za pozdraviti nastavak održavanja Mošćeničkog pinela i u ovim vrlo nepovoljnim vremenima.
dr. sc. Mateja Jerman, dipl. pov. umj.
433 umetnička rada, 266 umetnika iz 31 države
REZULTATI KONKURSA ZA IX MEĐUNARODNU IZLOŽBU “UMETNOST U MINIJATURI MAJDANART 2018”
( SPISAK UČESNIKA PO KATEGORIJAMA, DOBITNICI NAGRADA I POHVALA )
Na konkurs za izlaganje učestvovalo je ukupno 323 autora iz zemlje i inostranstva.
Od 323 autora ( 507 umetničkih radova ) za izlaganje je odabrano 433 umetnička rada, 266 umetnika iz 31 države:
Argentina, Australija, Austrija, Belorusija, BiH, Bugarska, Crna Gora, Dominikanska Republika, Francuska, Grčka, Hrvatska, Indija, Iran, Italija, Izrael, Japan, Kanada, Kina, Mađarska, Makedonija, Meksiko, Nemačka, Novi Zeland, Poljska, Republika Koreja, Rumunija, Slovenija, Srbija, Švajcarska, Tajland i Wels.
Međunarodni žiri IX Međunarodne izložbe Umetnost u minijaturi MajdanArt 2018 u sastavu:
Mirjana Tomašević, Mr grafike – Vanredni profesor na FPU, Beograd – Srbija, predsednik,
Uroš Ušćebrka – Profesor Univerziteta Verakruzana – Akademski vajar, Halapa – Meksiko, član,
Lillian Carland Malbašić – Profesor – Akademski slikar, Melburn – Australija, član,
Ljubiša Mančić, akademski vajar i dizajner, Beograd – Srbija, član,
Aleksandar Mitrović – Master primenjeni umetnik, Majdanpek – Srbija, član.
KATEGORIJA 2 / CATEGORY 2
2. Trodimenzionalni umetnički radovi / Three-dimensional works of art
32. Stipanić Darija, Diplomirani slikar i vajar, Rijeka – Hrvatska
Muka i uskrsnuće u djelima suvremenih hrvatskih umjetnika VII. trienalna natječajna izložba
24. ožujka - 6. travnja 2018.
http://www.pasionska-bastina.hr/blog/wp-content/uploads/2018/03/PB-2018-Katalog-MORH-2018-03-20-mail.pdf
Pred umjetnicima u pristupu temama kršćanske ikonografije pojavljuju se pitanja koja su manje pri - sutna kod interpretacije drugih motiva. Znano je da bez dilema nema stvaranja no one su kod slikara i kipara sakralnog znaka, svjesno, pa čak i podsvjesno naglašenija. Višestoljetna tradicija izuzetnih umjetnič - kih ostvarenja inspiriranih Evanđeljem ostavila je ne mali trag, pa umjetnici bar u nekoj mjeri vode o tome računa. Neki tek u naznaci ideje, a neki s čvršćim osloncem na rješenja umjetničkih perioda prošlosti. Kako je danas objektivno tematika sakralnog podosta marginalizirana u i uz agresivnostizam, bujici načina i mnogih vidova likovnog fenomena, umjetnici koji je njeguju kao da trebaju braniti njeno značenje i do - datnim kreativnim nabojem. Traži se posebna snaga poetike, izražajnost, koja za jedne znači i poštivanje postulata klasične estetike unutar likovne preobrazbe, a za druge slobodniji likovni koncept, bez krutog za - tvaranja u stilske pretince. Svečanosti “Pasionske baštine” u svom trajanju dužem od četvrt stoljeća dala je posebnu važnost sakralnom u likovnoj umjetnosti, poglavito u temi Kristovog kalvarijskog hoda, predstavljajući mnoge slikare i kipare čiji su opusi najvećim brojem ostva - renja vezani za motiviku, autore koji povremeno oblikuju takova duhovna i literarna ozračja, ali i neke koji djelom rjeđe otvaraju stranice Biblije. Dakako da učestalost ne može biti osnovni kriterij kvalitete (iako se predanost temi ne može zanemariti) jer umjetnički talent i sposobnost spoznaje itekako imaju svoju važ - nost. U okviru “Pasionske baštine” priređuju se tri vrste izložbi hrvatske moderne, suvremene sakralne umjet - nosti. Samostalne izložbe istaknutih imena kojima je sakralnost orijentir stvaranja, one osmišljene oko neke uže teme vezane uz Pasiju, i izložbe oblikovane kao rezultat natječaja i pregled su likovnih aktualnosti u doživljaju sakralnog kod umjetnika. Žirirane izložbe trijenalnog su karaktera i privlačan su spoj različitih poetika, te u mnogo čemu privlače svježinom. Najbolji primjer za to su dodijeljene nagrade na šest dosadaš - njih smotri, po tri (rangirane) na svakoj. Već na prvi pogled vidljivo je odsustvo bilo kakove sheme u izbo - ru, ili favoriziranje nekih izgleda ili izvedbi. Na popisu su slike, crteži, kompjutorske grafike, skulpture u ra - zličitim materijalima, izvedeni na potki brojnih stilskih načina, dominantne figuracije,izleta prema apstrakciji, djelima svojevrsne provokativnosti, pretežno one kon - ceptualnog prizvuka. Neosporna je zasluga “Pasionske baštine” što je poticala umjetnike, valorizirala i prezentirala njihova djela te je vremenu njenog dosadašnjeg postojanja i djelovanja suvremena sakralna umjetnost u Hrvatskoj dosegla, ili vratila, respektabilnu razinu. Slobodom izraza djela na izložbama bez obzira na umjetničku autentičnost često nisu namijenjena crkvenim prosto - rima, za koje je likovni pristup s razlogom u mnogo čemu drugačiji. Ipak “Pasionskom baštinom” i tu su učinjeni pomaci tako da se nesputan autorski pečat na izložbama sve više pojavljuje u interijerima sakral - ne arhitekture. Ovogodišnja izložba, u kontinuitetu rasta sedma po redu, pokazuje kako umjetnici u djelima pasionski tema naznačuju svoju upućenost transcedentalnom, ali i propitkuju ono egzistencijalno i esencijalno u čovjeku. Meditiraju likovnim ostvarenjima o Kristovom spasiteljskom činu, ali i o univerzalnim temama, o postojanju, tjeskobi, smrti. Golgota je mjesto i pojam koncentracije sadržaja na koji umjetnici odgovaraju realističnom opisnošću, ali ponajviše ekspresionistič - kom potresnošću, razložnom deformacijom forme i dramatičnošću kolorističke uzbudljivosti. Ali i slikama i skulpturama s finesama asocijativnog, isječcima predmetnog, pa i simboličnim oblicima bez vidljivih motivskih ishodišta prikaza. No duhovnost u širini simboličnog ili čistoće znaka također je sastavnica izložbe. Pedesetak autora odabrano u prosudbi žirija čini zanimljiv zbir različitosti, generacijskih, stilskih, iskustvenih, i onog najvažnijeg uprisutnjenosti kva - litete. Od likovne korektnosti do ostvarenja izuzetne dojmljivosti. Vrijednosti kojih ćemo zasigurno biti svjedoci u budućnosti. I zaslugom umjetnika, i aktiv - nom ulogom “Pasionske baštine”. Stanko Špoljarić
Darija STIPANIĆ I vidjeh svjetlo, 2018 cm kombinirana tehnika, crtež, 21x30,5 cm
2020.
Nakon uspješne realizacije prošlogodišnjeg ZILIK-a na kojem su akademski umjetnici realizacijom maštovitih likovnih radionica oplemenili živote djece bez adekvatne roditeljske skrbi, s istom namjerom i još kreativnijim i bogatijim programom nastavljamo i ove godine su putem natječaja izabrani novi sudionici. Tako da će uz dugogodišnje sudionike Velikog ZILIK-a (Zoran Durbić, Katarina Parađ-Vojković, Nedeljko Tintor, Milivoj Svoboda, Željko Zima, Ivana Maradin, Biserka Lovnički, Ljubica Leš, Miroslav Krnić, Željko Lolić) na 47. ZILIK-u po prvi put sudjelovati umjetnici: Zdravko Milić, Vesna Opavsky, Slađana Matić Trstenjak, Ana Šimić, Iva Habus, Andrea Cihlar, Mišo Joskić, Brut Carniollus, Iva Sabolić, Hana Hanak, Jasmina Jakopanec, Lea Čeč, Darija Stipanić, Darko Polančec, Snježana Pokos-Vujec i Danijela Pičuljan.
Nakon dugo vremena Veliki ZILIK ponovno poprima međunarodni karakter sudjelovanjem umjetnika iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije. Svi odabrani umjetnici zadovoljili su osnovne kriterije kvalitetnog umjetničkog djelovanja i izraženog afiniteta za rad i boravak u zajedničkom prostoru s djecom, mnogi imaju bogato pedagoško iskustvo, a pojedini prijavljeni autori otišli su i korak dalje te ponudili svoj dodatni angažman za vrijeme trajanja ZILIK-a.47. ZILIK počinje u ponedjeljak 27. siječnja 2020. i to Malim ZILIK-om koji se otvara u 10 sati likovnom radionicom magistre grafike Ivane Bajcer pod nazivom “Špiljska monotipija”. Na radionici će se djeca upoznati s grafičkom tehnikom plošnog tiska – monotipijom, kao i s poviješću paleolitika. Potom će inspirirani špiljskim slikarstvom sami realizirati vlastitu misao kroz crtež, urezivanje i otiskivanje.
Svečano otvorenje 47. ZILIK-a ove godine obilježava se izložbom akademskog slikara Damira Facana-Grdiše pod nazivom “Konfrontacija prostora” u 19:30 sati u Gradskom kazalištu Zorin dom.
Radionice će se održavati od ponedjeljka do petka svaki dan od 10-12h i od 15-17h izuzev petka 31. siječnja kada će biti održana samo prijepodnevna radionica, jer navečer u 19:30 sati obilježavamo kraj ovogodišnjeg ZILIK-a otvorenjem izložbe radova nastalih na 47. Velikom i Malom ZILIK-u.
VII Međunarodna izložba “Umetnost u minijaturi MajdanArt 2016”
ODLUKA O POHVALAMA IZLOŽBE
IZLOŽBENE KATEGORIJE:
1 - Slikarstvo, crtež, grafika, mix medija / kombinovana tehnika
2 - Skulptura, reljef, mozaik, keramika, staklo, porcelan,
3 - Dizajn nakita
4 - Digital art i fotografija – Foto/digital art
Žiri Međunarodne izložbe UMETNOST U MINIJATURI:
Lillian Carland Malbašić – Profesor, akademski slikar, Melburn – Australija, predsednik,
Mirjana Tomašević, Mr vanredni professor FPU Beograd, Beograd - Srbija, član,
Ljubomir Filipović - diplomirani slikar, Majdanpek – Srbija,član,
Veselin Pejčić - akademski vajar i dizajner, Majdanpek – Srbija, član.
POHVALE MAJDANART 2016
1 – Slikarstvo / Painting
Retek Laslo, Slikar, Padej - Srbija
Ko sam ja?, kombinovana, 10x 7,5 cm
1 - Crtež / Drawings
Bojanić Marina, Student AU Novi Sad, Zrenjanin – Srbija
Autoportret / 2, kombinovana , 10x7,5 cm
1 – Grafika / Graphics
Czech Adam, Doktor umetnosti grafike, Gliwice – Poljska
“Vortex”, grafika, 10x2,9 cm
1 - Mix media / Mixed media
Sedlan Svetlana, Diplomirani likovni umetnik, Novi Sad - Srbija
Genesis, mix media, 7x7 cm
1 - Mix media / Mixed media
Milošević Sibinović Leposava Lepa, Magistar, vajar i slikar, Beograd – Srbija
Put, kombinovana, 10x7,5x10 cm
2 – Skulptura / Sculpture
Stipanić Darija, Diplomirani slikar i vajar, Rijeka – Hrvatska
If these wings could fly I i II, drvo, 10x8x2,5 cm
3 – Dizajn nakita / Jewelry design
Raca Nenad, Dizajner nakita, Beograd – Srbija
Gunila Kolekcija, ručni rad
4 - Digital art i fotografija / Digital Art and Photography
Grosu Mihail, Samostalni umetnik, Rodenbah - Nemačka
The small Point of i digital, 7x7 cm
U Majdanpeku 31.08.2016.
Delovodni broj: VII - 1 /20-07/2016
Udruženje za umetnost, kulturu i turizam MajdanArt
2021.
Odlukom Umjetničkog savjeta ZAF-a odabrani su sljedeći autori i grupe autora.
Veliko hvala svima koji su se uključili u ovaj projekt.
Izabranim autorima, dodatne informacije biti će dostavljene e-mailom.
KERAMIKA /SKULPTURE
Darija Stipanić
Irena Sabolović
Matija Bobek
Otvorena 3. međunarodna izložba 'Moslavačke minijature'
U prostoru Vatrogasnog doma u Popovači otvorena je 3. međunarodna izložba 'Moslavačke minijature' u kojoj sudjeluje 392 autora iz 15 zemalja sa tri kontinenta svijeta.
Uz podršku Grada Popovače i gradske Turističke zajednice, Izložbu već treću godinu zaredom organizira Popovačka udruga likovnih stvaralaca 'Moslavački štrk'. „Sve je krenulo u želji da damo doprinos afirmaciji slika malog formata budući su one prilično zapostavljene, ali i da doprinesemo kulturnom razvoju našega grada te da kod ljudi osvijestimo ljepotu i vrijednost malih stvari u životu. Na naš ovogodišnji javni poziv odazvalo se 392 autora sa 462 rada izrađena različitim tehnikama, a među kojima je i određeni broj skulptura. Iako smo iznimno aktivna udruga koja mnogo radi, nismo niti sanjali da će ovaj projekt zaživjeti u tako snažnom obliku. U okviru naše kulturne manifestacije koja njeguje formu minijature, nije bila strogo zadana tema, no izložba je ove godine nosila radni naziv 'Putokazi srca'"- naglasila je predsjednica PULS-a Moslavački štrk Marija Pukec Žigić.
HRVATSKO DRUŠTVO LIKOVNIH UMJETNIKA RIJEKA
Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na
74. godišnju izložbu članova HDLU Rijeka
tradicionalni program predstavljanja recentnog stvaralaštva članstva
izložba će biti otvorena od 22. 12. 2020. do 22. 01. 2021.
Galerija Juraj Klović, Verdijeva 19 b,
Radno vrijeme:od 10 do 13 i od 17 do 20 sati
subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno
Na izložbi sudjeluju:
Miranda Bačić, Domagoj Barić, Toni Belobrajdić , Borislav Božić, Barbara Cetina, Jelena Cetinja Vukelić, Lea Čeč, Karlo Dragan Došen, Alma Dujmović, Dražen Filipović Pegla, Gea Golović, Silvia Golja, Mirta Grandić, Ana Grubić, Igor Gržetić, Edi Gustin, Želimir Hladnik, Ana Hrćan Šojat, Egon Hreljanović, Dario Jurjević, Dubravka Kanjski, Boris Kačić , Vitomir Kelava, Matko Kezele, Branko Jani Kukurin, Dalibor Laginja, Branko Lenić, Emil Mandarić, Tatjana Masterl, Mirjana Marušić Gorska, Dora Mihaljević, Eda Mihovilić, Miomir Milošević, Ivica Nikolac, Ambroz Oroši , Tea Paškov, Željan Pavić, Tanja Pećanić, Zvonimir Pliskovac, Georgette Yvette Ponté, Luisa Ritoša, Boris Roce, Darija Stipanić, Miljenka Šepić, Alen Šimoković, Aleksandar Tomulić, Lena Ternovec i Istog Duško Žorž
Godišnja izložba HDLU Rijeka i ove 2020. godine slijedi svoj tradicionalni put. Iako kriza uzrokovana virusom covida 19 onemogućuju normalan rad, održati ćemo je bez svečanosti otvorenja, okupljanja i druženja po kojem je ona uvijek bila prepoznatljiva i na neki način nas je uvodila u radost blagdana i završetka tekuće godine. Teškoćama usprkos, za izložbu se prijavilo 48 umjetnika sa svojim recentnim radovima, mnogima nastalima upravo u trenucima novonastalih okolnosti.
Složeni pluralizam osobnosti i nadalje je vidljiv, uglavnom su to već Rijeci poznati autori no javljaju se i neka nova imena, svježe i zanimljive osobnosti. Rezultat je heterogen, spoj raznolikosti, suprotnost stilova, tehnika i izraza koje je nemoguće, to jest, nepotrebno, pomiriti i objediniti. Svaki je rad djelo za sebe i kao takvo predstavlja umjetnika koji ga potpisuje, svjedočeći tako vrijednosti i nastavljajući svoju umjetničku praksu u cjelini. Rad na izložbi predstavlja samo naznaku, notu koja potiče znatiželju u sagledavanju kompleksnosti sveukupnog stvaralaštva predstavljenog umjetnika.
Ove godine selekciju, kao i sam postav izložbe napravili su članovi Umjetničkog savjeta: Zdravko Milić, Dražen Filipović Pegla i Borislav Božić. Selekcija se odnosila na izbor radova i nastojanja isticanja autonomnosti individualnih identiteta, njihove tehnike, stilova i izričaja te je išla u korist kreativnosti i kvalitete. Nakon tako zacrtane selekcije, rezultat je zanimljiv, uspješan u svojoj zamisli da predstavi cjelinu, više ili manje međusobno ujednačenu. Jer, objedinjeni i prezentirani tu svi zajedno, umjetnici različitih koncepata, poetika, čak i generacija uspijevaju u predstavljanju duha vremena i mjesta. Zajedništvo različitosti, spoj suprotnosti i energija svakog zasebnog tvori jedan specifičan i zanimljiv ritam te izložba pruža živost, donosi dinamiku i razumijevanje otkrivajući bit postojanja naše Udruge.
U Kulturnom centru Zrenjanina otvoren je 16. Likovni salon 30x30
09.12.2021. je u Kulturnom centru Zrenjanina otvaren 16. Likovni salon 30×30. U okviru izložbe predstavljaju se radovi najuspešnijih učesnika ovogodišnjeg Likovnog konkursa 30X30 koji je u septembru, ove godine, raspisao Kulturni centar Zrenjanina u saradnji sa autorom projekta mr Milutinom Mićićem.
Na ovogodišnji likovni konkurs prijavilo se 247 autora iz Srbije, Hrvatske, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Italije i Slovenije. Žiri u sastavu Ana Stanar, istoričarka umetnosti, mr Vukašin Milović, vajar i mr Milutin Mićić, akademski slikar odabrao je 25. novembra radove 195 autora za izlaganje na ovogodišnjem salonu i dodelio tri nagrade. Prvu nagradu je dobila Milana Lana Paunović (Rajšić), drugu nagradu Nenad Vacić a dobitnik treće nagrade je Zoran L. Pantelić.
Likovni salon u Zrenjaninu biće otvoren do kraja decembra 2021. a nakon toga gostovaće u Beogradu, Pančevu, Sremskoj Mitrovici i Novom Sadu.
Pored dobitnice prve nagrade na otvaranju salona, publici se obratio Goran Marinković, direktor Kulturnog centra Zrenjanina i mr Milutin Mićić, autor projekta.
Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na 75. godišnju izložbu HDLU Rijeka
Otvorenje izložbe je u četvrtak, 23. prosinca 2021. od 17 do 20 sati
Radi epidemiološke situacije službenog otvorenja neće biti. Molimo sve posjetitelje da se pridržavaju epidemioloških mjera, koriste maske, održavaju distancu i koriste dostupan dezinficijens te dolaze unutar navedenog termina.
Galerija Juraj Klović, Verdijeva 19b, Rijeka
SUDJELUJU:
Sandra Ban, Dragutin Barac, Ljiljana Barković, Luciano Bibulić, Bojan Bonifačić, Greta Catela, Barbara Cetina, Jelena Cetinja Vukelić, Lea, Čeč, Karlo Dragan Došen, Dražen Filipović Pegla, Gea Golović, Mirta Grandić, Edi Gustin, Carry-Lee Hent, Sanja Ipšić Randić, Mladen Ivančić, Saša Jantolek, Dario Jurjević, Boris Kačić, Zvonimir Kamenar, Dubravka Kanjski, Vitomir Kelava, Matko Kezele, Neven Kralj, Andrea Kršul, Branko Jani Kukurin, Nina Lekić, Branko Lenić, Emil Mandarić, Mirjana Marušić Gorska, Tatjana Masterl, Dora Mihaljević, Eda Mihovilić, Robert Mijalić, Miomir Milošević, Nicol Načinović, Ivica Nikolac, Goran Nemarnik Gus, Bruno Paladin, Tea Paškov Vukojević, Željan Pavić, Tanja Pećanić, Zvonimir Pliskovac, Georgette Yvette Ponté, Marinka Premuš, Dajana Radoš, Luisa Ritoša, Boris Roce, Vedran Ružić, Mirna Sišul, Melita Sorola Staničić, Darija Stipanić, Alen Šimoković, Iva Štefanac, Aleksandar Tomulić, Ema Turina, Nevena Živić, Istog Duško Žorž
Izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2022.